Čitao sam Pavla i Ahmeta:
Oba biju smisaonu bitku.
Da l' vidimo kroz staklo što smeta,
Il' je svaki uvek na gubitku?
Svedočio protok blagog leta,
Il' dubio ljubav prvu, plitku -
Leti strela što je odapeta.
Oguli se red u suvom svitku.
Godine se i kote i broje,
Za zaslužne biće zlatne značke.
Gradi dalje, mada sede roje,
Postojanju lupaju tri tačke.
Ostaje nam, dakle, ovo troje:
Srca mir. Tišina. I mačke.